среда, 2. септембар 2015.

Lavovi

Stidljivo sam ušao u zamračenu kafanu. Pred zatvaranje. Jedan zauzet sto, odmah do vrata, dva tipa za šankom, konobar I šankerica. Nikad nisam odlazio u kafanu da pijem sam. Ljubazni konobar smestio je bajs pored smederevca, a mene za šank. Iznad šanka stajao je ogroman natpis BEOGRAD na ćirilici I latinici. Prekinuo sam velikog tipa u ćaskanju sa zgodnom šankericom dok sam naručivao pivo. Okrenuo se ka meni I počeo da priča:
 -          Kad sam imao šesnest, startuju me neki tipovi da mi skinu patike, tu u Sindjelićevoj. Matore konjine, imali oko tri’es’ godina, ja klinac jebi ga. Ne dam patike! Puši kurac! Ovaj izvadi nož, stavi mi ga pod grlo, uhvatim onaj nož golim rukama, sav se isečem, zabodem ga glavom, odmah nabodem I drugog, krenem da se peglam sa njim, razumeš, I osetim kao da me je ovaj drugi udario u rebra. Stiže murija, oni kreću da beže na jednu stranu, ja na drugu, šta ću jebi ga, murija. Trčim, trčim, pa padnem, a ja nisam bio neki tip koji pada.
 -          Neki smotan…
 -          …Da, neki smotan. Potrčim ja opet, sapletem se na ivičnjak I padnem, stiže me pandur, vadi pendrek, kreće da tuče, dotrčava njegov kolega, Stani, ne diraj ga, povređen je! Šta kurac?! Ja povredjen, jebo sam im kevu bre! Pogledam dole, cela leva strana tela mi krvava. Lokva krvi ispod. Izgubio 2 litra. Odmah, hitna, urgentni, sve ful, ležim ja u krevetu, pored mene neki ciga, reko’ brate daj papuče. Da mi on papuče, krenem do recepcije, da se javim kevi da ne brinu, ono, ona riba mi dodaje slušalicu,  I ja BAM na pod. Odmah operacija, ovo ono…
Podiže majicu, rez od sredine stomaka do pupka.
 -          Pa ti imas kravatu kad setas plažom!
 -          Pa da jebi ga, svaki pravi Lav nosi svoje ožiljke! – rekao je ponosno.
Nastavljam da pijem pivo.

 -          Jel imas ti neki?
 -          Imam, - pokazujem mu ožiljak na ruci.
 -          U jebote, sta se desilo, jel si se peglao, a?
 -          Ma krenem ti ja jedan dan u prodavnicu, I ispred mene par penzionera, ulaze još dvojica, vidi se da su bili nešto pri vojsci, k’o od stene su odvaljeni. I staju ispred mene. Preko reda. Zamisli! I ja rek’o: ‘’ALOOOO!’’  Okreće se ovaj jedan, kaže:  ‘’STO JE?!’’ Reko’: ‘’AJDE SOKOLE ODLEPRŠAJ NA KRAJ REDA GDE TI JE I MESTO!’’ On podiže štap, kreće na mene, ja uhvatim štap, nabodem ga glavom, skoče ovi njegovi, ja jedini omladinac jebi ga, vice ona prodavačica: ‘’Nemojte ljudi, ubiste mladića!’’...
 -          Jel ti to mene podjebavaš?
 -          Ma da bre, sapleo sam se na zavesu. Ali sam I dalje lav! - iskezio sam se.
Uvredjeno se okrenuo ka šankerici i nastavio da pije pivo.
 -          E, imam jos jedan.
Ignorisao me je.
I ja sam se okrenuo ka svom, pored mene spavao je neki tip, naslonjen laktovima na šank, u jednoj ruci držao je kriglu, u drugoj izgoreli pikavac. Prodrmao sam ga za rame.

 -          Budi se matori!
Podigao je glavu i pogledao me zakrvavljenim ocima.
 -          Sta’e?
 -          Ja sam Viktor. – pružio sam ruku sa osmehom od uveta do uveta.
Stavio je prst na šank, pogledao sam dole, opalio me je tim prstom po nosu kao deda kad sam bio mali I rekao:
 -          Ajde beži u kurac.