уторак, 24. јул 2012.

Flešbek


...Rekla mi je da sam bitanga. Stajala je ispred mene namrštene face, sa rukama na bokovima. Sedeo sam na krevetu, ledjima nagnutim na zid I pričao. Bože, kako sam znao lepo da pričam, sam sam se sebi divio. Lagao sam, o da. Lagao sam kao nikada do tada. I divio sam se svojim lazima. Nisam ni razmišljao o onome sto pričam, samo sam pričao, i znao sam da sam zvučao jako smisleno, I načitano, a ona je upijala svaku moju reč kao dete. Svaku moju laž. Onda sam počeo da razmišljam. Bože, kako ja ovako dobro lažem? Nisam znao da mogu ovako nešto, a onda sam se zapitao, kako mogu da razmišljam o tome sto lažem, I da lažem, I da razmišljam o još gomili stvari? Pa ja sam medicinski fenomen! Ili je to vinjak u mojoj desnoj ruci? Otpio sam još jedan dobar gutalj. Glava mi se zatresla. Telefon zvoni. Javljam se. Moja bivša. Tamara.
-         Halo?
Ona ćuti. Halo još koji put, ona I dalje ćuti.
-         Ako nemaš ništa pametno da kažeš spusti slušalicu.
Tu, tu, tu… spustila je. Tamara je neverovatna. Ultrahardkor urbana riba - površno umetnička duša. Loži se na Paula Koelja I slične tripove od kojih se meni povraća. Jako promiskuitetna, feministički nastrojena. Voli Seks I grad. Ja volim samo seks. Njena majka kaže da je patrijahalno vaspitana. Imala je nekog ortaka kome se žalila na nase seksualne fetiše I prljavštine. On je verovatno drkao na sve te razgovore, I naše probleme dok sam je tucao. Divan čovek. Pored moje majke, Tamara je jedina osoba koja može da mi nabije osecaj krivice jednostavnim ćutanjem. To je onaj tip osoba koji je dovoljno da vas pogledaju, I vi se osećate krivim, iako znate da ništa niste uradili, I onda počinjete da se izvinjavate, I da pričate da vam je žao, iako za to nema razloga, I one ce kao preko kurca, arogantno I nadmeno primiti vaše izvinjenje, sa izrazom sažaljenja na licu, a u sebi će likovati, I naterati vas da se osetite kao govno. Kao Tamara sad mene telefonskim pozivom od par sekundi. Neverovatno!
Uzimam flašu I počinjem da pijem ponovo, ova I dalje kao slika stoji ispred mene. Muva mi sleće na rame.
-         Verujem da bi je raspametio kurcem! – zuji mi muva dok oblizuje noge.
-         Ko, ti ili ja? – pitam je.
-         Pa ti idiote!
-         Odakle si ti insektu govnjivi?
-         Iz komšijine štale… - kaže mi muva, namiguje, okreće se, vrcka dupetom, poleće pravo, desno, pa kroz prozor.
-         Zvučala si kao da si iz Spanije.- dobacujem.
Gledam u flašu vinjaka, uzimam još gutalj. Slika ponovo počinje da se kreće.
-         Šta ti je, sav si prebledeo!
-         Mislim da sam doživeo nervni slom.
-         Ajd’ se prcamo! – reče ona zapovedno.
-         Hah, znao sam insektu govnjivi!
-         Molim?!
-         Joj, izvini nešto sam istripovao, bas malo pre mi je jedna mu… ovaj ptičica rekla...
-         Izlazi bre napolje stoko pijana!



субота, 21. јул 2012.

Svakodnevni zapleti

Debeli I mršavi lik stajali su ispred kioska brze hrane. Debeli je naručio gurmansku pljeskavicu, mršavi tost.
-         Ja volim sise. – reče mršavi lik debelom.
-         I ja isto.
-         Znaš, ja volim da se sigram sa sisama moje ribe. Ona gleda neke spotove na jutubu, a ja joj gledam sise, pa ih pomirišem, pa udarim jednu, pa gledam šta radi druga, pa sve tako a ona bleji, gleda spotove, cita neku knjigu… napravio je filmsku pauzu, I sa ozbiljnim izrazom lica rekao: “Da sam ja riba, stalno bih se igrao sa svojim sisama pred ogledalom.”
-         Koje bre tvoje ribe?!
-         Pa kad je budem imao, ono kao.
-         Aha.
-         Ja se ponekad igram sa svojim sisama.- dodao je debeli.
-         Sise su fascinantna stvar, znaš da kad gledaš u sise 10 minuta dnevno to ti produži život za minut.
-         Znam, gled‘o sam I ja na diskaveriju.
-         Jebe kevu.
Prodavačica je okretala ko zna koju pljeskavicu u toj smeni. Već godinama radi noćnu I sluša pijane klince I matorce, manijake I klinke obučene kao kurve, dok čekaju pljeskavice. Pored ta dva tipa, stajao je jos jedan u odelu, gledao je cenovnik, neodlučan sta će da naruči. Prišao mu je jedan isto u odelu.
-         Dobro veče prijatelju.
-         Dobro veče, kako ste?
-         Evo, može bolje.
-         Eh, nažalost uvek može bolje.
-         Sta ćete da naručite? – pita ih prodavačica.
-         Pljeskavicu. – odgovoriše u glas.
-         Jebale vas vise pljeskavice. – promumljala je prodavačica sebi u bradu dok je bacala mleveno meso na roštilj.
Jednolično pistanje semafora I cvrčanje mesa na žaru je ubijalo tišinu. Dotrčava do kioska pijani čovek srednjih godina, radnička klasa, prilazi klincima, I uzbudjeno kaže:
-         Dečaci! ( uzima vazduh I hvata debelog za rame ) Dečaci, kola mi se ugasila, u pičku materinu, jel možete da pogurate, častiću vas pljuge!
-         ’Ajmo žgoljavi! – euforično je uzviknuo debeli.
-         Snajka čuvaj mi tost, eve ti pare, sa‘ ću dodjem!
Prijatelji su uzeli samo luk od priloga, seli u kola, jedan je odvezao drugog kući, pa otišao svojoj.
-         ’Ajmo dečaci gurajte jače!
-         Jeb‘o sam te usta debela za ovo. Jebale nas pljuge! – šaputao je mršavi, sa rukama na gepeku crvenog stojadina.
-         Puši kurac, pomažemo čoveku.- izdisao je debeli.
-         Misli na sise to će da pomogne.
-         Decaci, jel možete?!
Gurali su skoro celih dva kilometra I već su izašli na periferiju grada. Stojadin kašlje, kija I pali! Kola kreću.
-         ’Fala decaci! – pijano je uzviknuo covek.
-         A pljuge? – razdrao se debeli.
Pijani je provukao ruku kroz prozor I pokazao im prst. Srednji prst.
-         Kita! – reče mršavi.
-         Vidim I ja da je kita. ’ajmo nazad.
Vratili su se do grada, pokupili hranu I krenuli svako svojoj kući.




***


Jedan od dva prijatelja stigao je kući, pljeskavicu je pojeo još u kolima. Legao je pored žene u krevet. Ona je već spavala sa blagim i zadovoljnim smeskom na licu. Sigurno je bila umorna kad je legla ovako rano. – pomislio je čovek. Na pamet mu je pao jedan od radnika iz njegove firme. Razmišljao je da li da mu da povišicu. Onda se setio da mu nije dao platu više od godinu dana.
Njegov prijatelj stigao je kući, legao u krevet pored svoje žene, pokušao da zaspi. Nije mu išlo.
-         Ženo, ženo… - prodrmao je za rame.
-         Sta je bre konju, sta me budiš?
-         Uzeleo sam te se ženo. Da mi daš mal‘ pizde.
-         Ljubiša, tri je ujutru. – rekla je I pogledala ga ispod oka.
-         Mal‘ samo.
Upalila je svetlo na noćnom stočiću, stavila naočare, otvorila časopis I zadigla spavaćicu. Leti nije nosila gaće. To joj je ostao fetiš iz srednjoškolskih dana.
-         Penji se!
Ljubiša je umočio, sa izrazom lica srećnog malog deteta. Njegova žena liznula je kažiprst i okrenula stranu u kojoj je kolumna mršavog klinca sa kioska. Zašto volim zimu? - glasio je naslov kolumne. Počela je pažljivo da čita. Povremeno bi joj se oteo uzdah.
Stojadinov gazda stigao je kući, živeo je sam. Uključio je računar I na internet izbacio snimak koji je snimio pre par sati. Snimak gde ženu njegovog direktora jebe u bulju, a zatim krupan plan kako joj svršava po faci. Počeškao se po bradi, otvorio flašu piva, ubacio kasetu u rekorder I pustio snimakCrvene Zvezde devedeset prve godine. To je bila dobra utakmica.
Debeli klinac je stigao kući, uključio komp, brljao po netu, I našao dobar homemade pornić. Poznat mu se činio glumac. Svukao je majcu, I počeo nezno da se pipa po grudima.

понедељак, 9. јул 2012.

Žvaka za devojčice

Uzeh iz biblioteke neku knjigu, pažnju mi je privukla rečenica pored piščevog imena … NOVO IME SRPSKE KNJIŽEVNE SCENE! Crvenim slovima. Naime u pitanju je roman o nekom baji bajkeru, koji je mnogo lud I zajeban, vozi napaljene klinke na svojoj zveri u neku selendru, I tamo ih kao prca. Izlizana priča. Čuo sam je od gomile bajkera. Mada red je bio da neko o tome napiše knjigu. Stidljivo I krišom me je gledala dok sam čitao, osetio sam njen pogled I krišom gledao u njene noge u kratkom zelenom šorcu koje su hodale iza linije za košarku na školskom terenu. Kao da je osetila moj pogled,i  malo usporila hod do prolaza ka ulici. U osnovinim skolama se uglavnim radi krišom. Stariji klinci krišom puše iza škole, kriju se od nastavnika, nastavnici krišom puse u nastavničkom WC-u, kriju se od novog zakona, direktorka se krišom tuca sa domarom u kancelariji posle radnog vremena, tetkice krišom pljuju direktorki u kafu I tako u krug. Klinci su igrali basket, devojčice su preskakale lastis na drugoj strani terena, a ja sam čitao to sranje od knjige. Klinci su bili cenim prvi razred osnovne. Jedan znojavi klinac se popeo na tribine I seo pored mene.
-          A kako se ti zoveš? – pitao je radoznalo.
-          Viktor, a ti?
-          A što sediš sam?
-          Eto…
-          Ona lopta je sjebana. – prekinuo me je.
-          A šta znaci to sjebano?
-          Sjebano, to ti znači, kad ti je nešto pokvareno, ili mu fali nešto, to je neka prevara. Kad nekog prevariš, pa ga sjebeš.
-          Otkud ti to?
-          Čuo sam od tate, dok je pokušavao da upali kola.
-          Aham, nisi mi rekao kako se ti zoveš.
-          Stevan.
-          Moze Steva care?
-          Moze!
-          Stevo, jel imas neku devojčicu?
-          Izvini, ignorišem te.
-          A šta znači to?
-          Pa, to znači da ti pričaš, a ja se kao pravim da te ne čujem.
-          Dobro.
Okrenuo mi je leđa, I naslonio laktove na kolena, a ruke na bradu, I gledao u pravcu devojčica sa lastišom.
-          E pa ignorisacu I ja tebe.
Rekao sam, okrenuo se na drugu stranu, zapalio cigaru, I zauzeo pozu kao on. Posle par minuta reče mi:
-          Tako nije fora.
Okrenuh se ka njemu.
-          Pa I nije.
-          Hoćes da ti pevam pesmu što je moj drug smislio.
-          ‘Ajde.
Stavio je ruku na usta, I krišom mi izrecitovao.
-          En den dinu, ti se meni skinu, savaraka tika taka, ja 
ću tebe na brzaka.
-          Pa, šta ti znaci ta pesmica, šta ti je to na brzaka?  
-          Ne’am pojma, ali je svima smešno kad to pevamo. A šta znaci? 
-          Kazaće ti se samo kad porasteš. 
-          To mi je I tata rekao, I smejao se. 
-          I šta bi sa devojcicom. 
-          Ne volim devojčice. – rekao mi je namršteno, I dodao : “Kad porastu, porastu im sise. Ne volim sise ni na debelim dečacima, a kamoli na devojčicama.” 
-          Aham. 
-          I glupe su, kad ih uhvatiš za dupe one ti lupe šamar. 
-          Jest’ bas su bezveze. Hoćeš da ti odam tajnu? Ali moras da je čuvaš. 
-          Znam da čuvam tajne.  
-          Ako hoćeš da imaš devojčice, moras da imas dobru žvaku. 
-          Imam žvaku. 
-          Onda ti ništa više ne treba. 
Ustao je, dohvatio se dzepa, proverio da li je spremna, prišao jednoj od devojčica, koje su stajale sa strane, izvadio zvaku iz džepa I dao joj. Samo što je otvorila žvaku I stavila je u usta, uhvatio je za dupe. Kakav šamar! Ostale devojčice su počele da se kikocu, a klinci sa terena da se smeju. Pogledao me je onako baš sjebano. Kazaće mu se samo kad poraste.

субота, 7. јул 2012.

Papučar


Ulazim u 95-icu. Gledam sebe u odsjaju stakla, u autobusu je 40 stepeni. Gužva. Gomila tela zbijenih jedno uz drugo. Osećam vonj znoja, duvana, piva, jeftinih parfema, Beograda što ulazi kroz odškrinut prozor. Pored mene, maloletna plavuša, u plavoj haljini, sa plavim očima. Stezem šipku za koju se drzim, biceps iskače, a mala, reci koji sam keršme? Pribila je telo uz mene, kroz tanku haljinu osetio sam svaki prevoj njenog tela. Odaljio sam se, pribrižila se ponovo. Ljudi su izašli na stanici, stao sam tačno iza nje I pribio se gurnut gužvom. Autobus kreće.
- Oprosti molim te… (stavih ti karu na bulju)
- Ne, nema problema, potpuno Vas razumem, gužva je.
- Da, a I ovaj vozač baš ne zna da vozi…
Autobus staje na semaforu.
- Oprosti ponovo.
- Hihi, ma ništa pobogu.
Silazim na Zelenom vencu, krećem ka Sremskoj, palim pljugu, uvlačim dim. Lova u dzepu, pljuga u ustima, kako mi je samo dobro. Kroz glavu mi je prošla slika sebe od pre pola godine kako neobrijan I čupav ležim na kauču I listam kanale satima. Uvlačim dim. Sad sam kao odrastao čovek. Ulazim u prodavnicu naočara, razgledam okolo, blejim kao ovan jer I ne znam zašto sam ušao, ni šta trazim.
- Oprostite gospodine, jel Vi to mene uhodite?
- Molim?
Okrenuo sam se, I ugledao plavušicu iz autobusa.
- Jel Vi to mene uhodite?
- Ne, štavise, ja sam ovde prvi došao – odgovorih I šeretski se nasmejah.
Hoces da odemo negde na kafu, ili mozda čaj, kafe piju tetke, ne ni čaj, čaj piju englezi, mozda neko pivo? Točeno 0.33? vrtela se okolo, gledali smo se medjusobno krajičkom oka, smišljao sam nešto pametno da kažem, možda I da izbacim neku glupu foru.
- Kako mi stoje ove? – upitala me je sa idiotskim naočarima na nosu.
- Malo su Vam velike. – zamislio sam je golu.
- Zar ovde nije vruće. –rekla je I otkopčala dugme na haljini.
- I dalje su Vam velike. – rekao sam, I pokušavao da otključam telefon u dzepu I pustim neku melodiju.
- Znala sam, izgleda da ću I ovo leto ostati bez novih naočara.
DOBRO JUTRO PIJANICEEEEEEE! DOBRO JUTRO LUTALICEEEEEEE! – Nada Topčagić se drala, sranje, uključio sam alarm za budjenje umesto neke glupe melodije. Isfolirao sam, izvadio telefon I “javio se”.
- Halo… jeste na taj račun… to gospodo nije moj problem… objasni Miljenoviću da me to ne interesuje.
Vratio sam telefon u dzep.
- Koliko su ove?
- 1500 dinara.
- Dajte mi te.
Izvadio sam pare I izleteo iz radnje. Viktore pičko jedna. Kakvu si priliku propustio. Žmirio sam kroz naočare. Možda jos nije kasno da se vratim. Pičko.
Vozio sam se neko vreme autobusom koji je naišao. Izašao sam u nekoj pizdoj materini na periferiji grada. Jebote, stvarno sam pička. Što je lepo nisam odveo kući. Idiot. Sporim korakom sam šetao trotoarom. Kojoj kući? Kući me čeka devojka. Papučić. Pičkica. Eto to sam postao. Pičkopaćenik. Alfa pičkopaćenik. Papuča medju papučama.
- Dečko. Dodji da te pitam.
Prišao sam ciganki od jedno tridesetak godina.
- Daj neki dinar ljubi teta kurac.
- Ne’am ništa, skoro sam dobio otkaz jebiga.
- Hoces da ti pokazem sise? Dvesto dinari.
Nasmejao sam se.

Reci koji sam keršme.