...Rekla mi je da
sam bitanga. Stajala je ispred mene namrštene face, sa rukama na bokovima.
Sedeo sam na krevetu, ledjima nagnutim na zid I pričao. Bože, kako sam znao
lepo da pričam, sam sam se sebi divio. Lagao sam, o da. Lagao sam kao nikada do
tada. I divio sam se svojim lazima. Nisam ni razmišljao o onome sto pričam,
samo sam pričao, i znao sam da sam zvučao jako smisleno, I načitano, a ona je
upijala svaku moju reč kao dete. Svaku moju laž. Onda sam počeo da razmišljam. Bože, kako ja ovako dobro lažem? Nisam
znao da mogu ovako nešto, a onda sam se zapitao, kako mogu da razmišljam o tome
sto lažem, I da lažem, I da razmišljam o još gomili stvari? Pa ja sam medicinski fenomen! Ili je to vinjak u mojoj desnoj ruci? Otpio sam još jedan
dobar gutalj. Glava mi se zatresla. Telefon zvoni. Javljam se. Moja bivša.
Tamara.
-
Halo?
Ona ćuti. Halo još koji put, ona
I dalje ćuti.
-
Ako nemaš ništa pametno da kažeš spusti slušalicu.
Tu, tu, tu… spustila je. Tamara je
neverovatna. Ultrahardkor urbana
riba - površno umetnička duša. Loži se na Paula Koelja I slične tripove od
kojih se meni povraća. Jako promiskuitetna, feministički nastrojena. Voli Seks
I grad. Ja volim samo seks. Njena majka kaže da je patrijahalno vaspitana.
Imala je nekog ortaka kome se žalila na nase seksualne fetiše I prljavštine. On
je verovatno drkao na sve te razgovore, I naše probleme dok sam je tucao. Divan
čovek. Pored moje majke, Tamara je jedina osoba koja može da mi nabije osecaj
krivice jednostavnim ćutanjem. To je onaj tip osoba koji je dovoljno da vas
pogledaju, I vi se osećate krivim, iako znate da ništa niste uradili, I onda počinjete
da se izvinjavate, I da pričate da vam je žao, iako za to nema razloga, I one
ce kao preko kurca, arogantno I nadmeno primiti vaše izvinjenje, sa izrazom sažaljenja
na licu, a u sebi će likovati, I naterati vas da se osetite kao govno. Kao
Tamara sad mene telefonskim pozivom od par sekundi. Neverovatno!
Uzimam flašu I počinjem da pijem
ponovo, ova I dalje kao slika stoji ispred mene. Muva mi sleće na rame.
-
Verujem da bi je raspametio kurcem! – zuji mi muva dok
oblizuje noge.
-
Ko, ti ili ja? – pitam je.
-
Pa ti idiote!
-
Odakle si ti insektu govnjivi?
-
Iz komšijine štale… - kaže mi muva, namiguje, okreće
se, vrcka dupetom, poleće pravo, desno, pa kroz prozor.
-
Zvučala si kao da si iz Spanije.- dobacujem.
Gledam u flašu vinjaka, uzimam još
gutalj. Slika ponovo počinje da se kreće.
-
Šta ti je, sav si prebledeo!
-
Mislim da sam doživeo nervni slom.
-
Ajd’ se prcamo! – reče ona zapovedno.
-
Hah, znao sam insektu govnjivi!
-
Molim?!
-
Joj, izvini nešto sam istripovao, bas malo pre mi je
jedna mu… ovaj ptičica rekla...
-
Izlazi bre napolje stoko pijana!
…