уторак, 24. јул 2012.

Flešbek


...Rekla mi je da sam bitanga. Stajala je ispred mene namrštene face, sa rukama na bokovima. Sedeo sam na krevetu, ledjima nagnutim na zid I pričao. Bože, kako sam znao lepo da pričam, sam sam se sebi divio. Lagao sam, o da. Lagao sam kao nikada do tada. I divio sam se svojim lazima. Nisam ni razmišljao o onome sto pričam, samo sam pričao, i znao sam da sam zvučao jako smisleno, I načitano, a ona je upijala svaku moju reč kao dete. Svaku moju laž. Onda sam počeo da razmišljam. Bože, kako ja ovako dobro lažem? Nisam znao da mogu ovako nešto, a onda sam se zapitao, kako mogu da razmišljam o tome sto lažem, I da lažem, I da razmišljam o još gomili stvari? Pa ja sam medicinski fenomen! Ili je to vinjak u mojoj desnoj ruci? Otpio sam još jedan dobar gutalj. Glava mi se zatresla. Telefon zvoni. Javljam se. Moja bivša. Tamara.
-         Halo?
Ona ćuti. Halo još koji put, ona I dalje ćuti.
-         Ako nemaš ništa pametno da kažeš spusti slušalicu.
Tu, tu, tu… spustila je. Tamara je neverovatna. Ultrahardkor urbana riba - površno umetnička duša. Loži se na Paula Koelja I slične tripove od kojih se meni povraća. Jako promiskuitetna, feministički nastrojena. Voli Seks I grad. Ja volim samo seks. Njena majka kaže da je patrijahalno vaspitana. Imala je nekog ortaka kome se žalila na nase seksualne fetiše I prljavštine. On je verovatno drkao na sve te razgovore, I naše probleme dok sam je tucao. Divan čovek. Pored moje majke, Tamara je jedina osoba koja može da mi nabije osecaj krivice jednostavnim ćutanjem. To je onaj tip osoba koji je dovoljno da vas pogledaju, I vi se osećate krivim, iako znate da ništa niste uradili, I onda počinjete da se izvinjavate, I da pričate da vam je žao, iako za to nema razloga, I one ce kao preko kurca, arogantno I nadmeno primiti vaše izvinjenje, sa izrazom sažaljenja na licu, a u sebi će likovati, I naterati vas da se osetite kao govno. Kao Tamara sad mene telefonskim pozivom od par sekundi. Neverovatno!
Uzimam flašu I počinjem da pijem ponovo, ova I dalje kao slika stoji ispred mene. Muva mi sleće na rame.
-         Verujem da bi je raspametio kurcem! – zuji mi muva dok oblizuje noge.
-         Ko, ti ili ja? – pitam je.
-         Pa ti idiote!
-         Odakle si ti insektu govnjivi?
-         Iz komšijine štale… - kaže mi muva, namiguje, okreće se, vrcka dupetom, poleće pravo, desno, pa kroz prozor.
-         Zvučala si kao da si iz Spanije.- dobacujem.
Gledam u flašu vinjaka, uzimam još gutalj. Slika ponovo počinje da se kreće.
-         Šta ti je, sav si prebledeo!
-         Mislim da sam doživeo nervni slom.
-         Ajd’ se prcamo! – reče ona zapovedno.
-         Hah, znao sam insektu govnjivi!
-         Molim?!
-         Joj, izvini nešto sam istripovao, bas malo pre mi je jedna mu… ovaj ptičica rekla...
-         Izlazi bre napolje stoko pijana!



Нема коментара:

Постави коментар